Naslov (srp)

Uticaj serumskog nivoa jonskog magnezijuma kao indirektnog pokazatelja ekscitotoksičnosti na pojavu psihijatrijskog komorbiditeta pacijenata sa refraktornom epilepsijom

Autor

Đokić, Gorica, 1967-

Doprinosi

Janjić, Vladimir, 1971-
Tončev, Gordana, 1956-
Jovanović, Zorica D., 1963-
Latas, Milan.

Opis (srp)

Ova studija se bavi sniženjem nivoa jonskog magnezijuma kod pacijenata sa refraktornom epilepsijom kao indikatora epilepsijom izazvanog protrahovanog oštećenja mozga, i mogućnošću da je pojava perzistirajućih psihijatrijskih poremećaja povezana sa težinom epilepsije, odnosno da sniženje interiktalnog jonskog magnezijuma utiče na pojavu psihijatrijskih poremećaja. Pacijenti i metode istraživanja: Za studiju je odabrano 145 pacijenata, a u studiju su uključena 124 ambulantna pacijenta oba pola, životne dobi od 18 do 50 godina sa refraktornom epilepsijom nepoznatog uzroka, koji nisu imali psihijatrijske poremećaje (afektivni poremećaji, psihoze, kognitivno oštećenje), pozitivnu porodičnu anamnezu na psihijatrijske poremećaje i snižen serumski nivo jonskog i/ili ukupnog serumskog magnezijuma. Studija je završena nakon 14 godina od strane 104 pacijenta koji su dolazili na mesečne vizite. Ispitanici su podeljeni u dve grupe na osnovu vrednosti jonskog magnezijuma/ukupnog serumskog magnezijuma (referentna granica sniženih i normalnih vrednosti jonskog magnezijuma/ukupnog serumskog magnezijuma je iznosila 0,60) i praćeni u odnosu na tip napada, učestalost napada, trajanje epilepsije, pojavu epileptičkog statusa barem jednom tokom bolesti i najduže uzimanih antiepileptika prve generacije, kao i pojavu psihijatrijskih poremećaja (psihijatrijska procena je vršena prema Desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti ICD10 uz potvrdu MINI verzija 5.0.0 dijagnostičkom skalom). Za procenu stepena težine psihijatrijskih simptoma korišćene su skale (HAMD17 i YMRS za afektivne poremećaje, BPRS za psihotične simptome i opštu psihopatologiju, i MMSE za kvantifikaciju stepena kognitivnog oštećenja). Svi prikupljeni podaci su organizovani i obrađeni u IBM softveru SPSS 23.0 i analizirani deskriptivnim statističkim parametrima i regresionim modelima. Za izračunavanje odnosa verovatnoće (odds ratio) korišćen je Medcalc i kalkulator evaluacije dijagnostičkog testa. Za određivanje prediktora za nastanak perzistirajućih psihijatrijskih poremećaja korišćen je linearni (univarijantni i multivarijantni) regresioni model. Rezultati su smatrani statistički značajnim za p<0,05. Rezultati: Pacijenti sa refraktornom epilepsijom nepoznatog uzroka imaju snižen serumski nivo jonskog magnezijuma koji je indirektan pokazatelj ekscitotoksičnosti, i koji može ukazati na protrahovano oštećenje mozga. Refraktorna epilepsija je sama po sebi faktor rizika za protrahovano oštećenje mozga. Sniženje jonskog magnezijuma je povezano sa težinom bolesti (epileptički status, starija dob pacijenta koja je u vezi sa dužim bolovanjem od epilepsije, učestali napadi) i dugotrajnim uzimanjem fenobarbitona. Epileptički status je veoma precizan faktor u proceni stanja sniženog jonskog magnezijuma kod ispitanika sa terapijski rezistentnom epilepsijom, a time i u proceni protrahovanog oštećenja mozga. Pacijenti sa refraktornom epilepsijom oboljevaju od jednog ili više psihijatrijskih poremećaja skoro 45 puta više nego opšta populacija mlađa od 65 godina. Oboljevanje od depresije i kognitivnog oštećenja je povezano sa težinom bolesti (epileptički status, starija dob pacijenta koja je u vezi sa dužim bolovanjem od epilepsije), ali i sa generalizovanim napadima i dugim uzimanjem fenobarbitona. Oboljevanje od psihoze je povezano sa dugotrajnošću epilepsije (više godina života koje su u vezi sa dužim bolovanjem od epilepsije), a verovatno i sa vulnerabilnošću za obe bolesti. Oboljevanje od manije/hipomanije je u negativnoj korelaciji sa težinom bolesti (mlađa dob pacijenta, kraće trajanje bolesti, odsustvo epileptičkog statusa). Zaključak: Sniženje interiktalnog jonskog magnezijuma utiče na pojavu psihijatrijskih poremećaja kod ispitanika sa terapijski rezistentnom epilepsijom nepoznatog uzroka.

Opis (eng)

Introduction: Aim of this study is to investigate the connection between decreased ionized magnesium levels as an indicator of epilepsy induced brain damage, and the occurrence of persistent psychiatric disorders in drug resistant epilepsy of unknown cause. Patients and methods: A total of 145 patients were selected for the study, and 124 outpatients of both sexes, aged 18 to 50 with refractory epilepsy of an unknown cause were included in the study. Exclusion criteria were psychiatric disorders (affective disorders, psychosis, and cognitive impairment), positive family history of psychiatric disorders and reduced serum ionized and / or total serum magnesium levels. The study was completed after 14 years by 104 patients who came on monthly visits. Patients were divided into two groups based on the value of ionized magnesium / total serum magnesium ratio (reference limit of decreased and normal values of ionized magnesium / total serum magnesium ratio was 0.60) and monitored to: type of seizures, seizure frequency, duration of epilepsy, appereance of epileptic status, and longest total intake of first generation antiepileptics, as well as the occurrence of psychiatric disorders (psychiatric assessment was performed according to ICD10 criteria, with MINI version 5.0.0 diagnostic scale confirmation). Severity of psychiatric symptoms was measured by scales (HAMD17 and YMRS for affective disorders, BPRS for psychotic symptoms and general psychopathology, and MMSE for the quantification of the cognitive impairment). All collected data were organized and processed in the IBM SPSS 23.0 software and analyzed by descriptive statistical parameters and regression models. To calculate the odds ratio, Medcalc and the diagnostic test evaluation calculator were used. A linear (univariate and multivariate) regression model was used to determine the predictor for the emergence of persistent psychiatric disorders. The results were considered statistically significant for p <0.05. Results: Patients with drug resistant epilepsy of unknown cause have decreased levels of serum ionized magnesium, which is an indicator of excitotoxicity, and which may point at prolonged brain injury. Refractory epilepsy as itself is a risk factor for prolonged brain injury. The decrease in ionized magnesium is associated with the severity of the epilepsy (status epilepticus, elderly patients associated with longer duration of epilepsy, frequent seizures) and long-term administration of phenobarbital. The status epilepticus is a very precise factor in assessing the decreased ionic magnesium and therefore in the assessment of prolonged brain injury. Patients with refractory epilepsy suffer from one or more psychiatric disorders 45 times more often than the general population under 65 years. Depression and cognitive impairment is associated with the severity of the disease (status epilepticus, elderly patient associated with longer duration of epilepsy), but also with generalized seizures and longer total intake of phenobarbital. Psychosis is associated with the longer suffering from epilepsy, and probably with vulnerability to both disorders. Mania / hypomania are in a negative correlation with the severity of the disease (the younger age, the shorter illness duration, the absence of status epilepticus). Conclusion: The decrease in interictal serum ionized magnesium affects the occurence of psychiatric disorders in subjects with drug resistant epilepsy of unknown cause.

Jezik

srpski

Datum

2018

Licenca

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY-NC-ND 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo - Nekomercijalno - Bez prerada 2.0 Austria License.

CC BY-NC-ND 2.0 AT

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.0/at/

Identifikatori